“Mislim, dakle postojim” kaže poznati francuski filozof Rene Descartes, ali tokom vekova postojanja sveta i ljudi, ljudi su odavno bivali zavaravani u nekim segmentima svojih života. Setimo se davnih naučnika koji su doprinosili svetu i postojanju, ali su neretko završavali na lomači samo zato jer njihove teze nisu simpatizirali tadašnji vladajući slojevi. Oni su znali razne tajne i pokušavali su osvestiti možda neuko pučanstvo, ali izvršenje tog plana nije bilo česta pojava.
U današnjem modernom svijetu postoje razne kontroverzne knjige i filmovi koji govore o postanku, čovječanstvu, ali i teorijama zavjere te ih nude svijetu, a odluka publike je da li će datim tvrdnjama poverovati. Ti opusi većinom plene mnogo pažnje i publiciteta, javljaju se pripadnici “za i protiv” koji izazivaju medijsku propagandu, ali da li je to stvarno poruka koju autor želi poslati? Ne bih se složila. Naravno, ovisno o ukusu publike, neka dela proglašena su kvalitetnim, neka ne, a nekada upravo ona kvalitetna dela s velikom i važnom porukom tonu pod pritiskom i publicitetom djela manje vrednosti i autori ne uspiju poslati dovoljno jaku poruku. Oni koji je istinski traže, naći će je koliko god skrivena ona bila, a mediji su svakako jako oružje kojim treba znati rukovati.
Individue samostalno biraju životne puteve i odluke koje donose, ali nekada su želje jače od nas te ih jednostavno ne možemo kontrolirati iako bismo željeli. Slična stvar se dešava s informacijama koje primamo. Često se u našem svakodnevnom životu plasiraju različiti sadržaji čiji je cilj formirati ili promijeniti mišljenje čitaoca. To srećemo u političkom svijetu pa čak i u obrazovnim ustanovama. Uvek će se javiti taj jedan predavač čije mišljenje svi treba da dijele. Mislim da je formiranje, ali i odbrana vlastitog stava “must have” današnjice pogotovo ako pogledamo koliko divnih, talentiranih i uspešnih mladih ljudi biva sputavano osudom društva ili jednostavno jer je njihovo mišljenje drugačije. Mnogi, danas poznati naučnici i filozofi nisu doživeli slavu za vreme svoga postojanja, već tek posle, a posledica toga je da smo njihovo napredno razmišljanje mogli iskoristiti mnogo, mnogo kasnije.
Život na ovom brdovitom proplanku, geografski zvanom Balkan, je trnovit i hladan, baš kao i njegov reljef što je s vremenom i utecalo na njegove stanovnike koji su postali hladniji, uskogrudniji i manje obazrivi. Baš zato što živimo na ovom brdovitom proplanku kojeg su vezli razni krvavi, ali i hvale vredni događaji i ličnosti, ne smijemo dozvoliti da naša mišljenja kreiraju drugi ili da nas sputavaju u vlastitom razmišljanju i filozofiji koja čuči u svima nama, bili mi svjesni toga ili ne. Ako se želimo odupreti barijerama koje pokušavaju staviti između nas mladih, trebamo se opako boriti perom i hartijom, jer to je i krajnji cilj ove platforme, zar ne? Na kraju, svi mi jednako trebamo vazduh u našim plućima – zar nas to ne čini dovoljno sličnima da bismo prevazišli svoje predrasude i dovoljno poštovali jedni druge da si damo priliku objasniti stvari?