Obrazovanje je među najvažnijim aspektima modernog društva, kao i naše budućnosti. Mnoge su zemlje prepoznale tu važnost, investirajući čak 20% svoga BDP u edukaciju.
Bosna i Hercegovina je zemlja koja broji 3.7 milijuna stanovnika; ima tri službena jezika i tri nastavna plana koji su bazirani na tim trima jezicima. Kada pogledamo populaciju BiH i velike razlike među ovim nastavnim planovima, shvatimo nelogičnost ovog razdvajanja. Školstvo ne shvaća važnost sedinjavanja učenika različitih nacionalnosti i veroispovesti. Zbog toga vidimo porast u predrasudama i stereotipima što dovodi do verbalnih konflikata, mržnje, pa čak i uličnih bitki.
Problem ne bi bio toliko velik da postoje razlike samo u jezičnoj nastavi. Omladina BiH uči tri verzije povest, tri verzije geografije, tri verzije svih predmeta. Nije moguće da postoje tri povesti, tri kemije ili tri fizike. Činjenica da BiH ulaže samo 7% svog BDP-a u edukaciju dovoljno nam govori.
Istovremeno imamo pozitivne primere sedinjenja; učenici iz Jajca koji su odbili podeliti nastavne planove, škola u Mostaru s oba nastavna plana, novi jezični program u Sarajevu, B/H/S-Bosanski/Hrvatski/Srpski. Međutim, vidimo manjak ovoga širom BiH, gde srednjoškolci nemaju dovoljno opreme i učionica za ovakve programe.
Velika prepreka u razvijanju sposobnosti učenika je to što važnost aktivizma i volonterizma nije prepoznata pri primjeni neformalne edukacije. Posledica toga je pasivnost omladine.
Prema istrazi internetske platforme u BiH, više of 60% srednjoškolaca nije uključeno u neki oblik neformalne edukacije. Možemo zaključiti da je stanje obrazovnog sustava BiH uzrokovala politička podeljenost te da je prisutan utecaj politike na edukaciju i nastavni plan, ali istovremeno možemo primetiti potencijal promene toga, što je trenutačno presudno za našu državu.
(izvorno na Engleskom)