Kao i svi mi, čuo sam priče o tome kako je bilo kada su naši roditelji bili mladi. Čuo sam o savršenom društvu u kojem su živjeli, o tome kako nije bilo nacionalizma i mržnje, koja je sada nažalost dio naše svakidašnjice. Učeni smo razdvajati. Svi to radimo. Kada prvi put čujemo nečije ime automatski, poput robota, ustanovimo jesu li Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Ustanovimo jesu li pravoslavci, katolici ili muslimani. Neki od nas ih osuđuje i mrzi zbog njihove nacionalnosti. Stoga, pitam te osobe: „Tko si ti da im sudiš? Šta ti je taj čovjek skrivio?“
Odgovor je najvjerovatnije ništa. Trebali bismo gledati na naše međusobne razlike na pozitivan način i njegovati ih. No, važnije je da ljude ne osuđujemo na osnovi nacionalnosti i religije, već da uvažavamo njihove vrline i sposobnosti. Ne bismo se trebali pitati koje je netko nacionalnosti, već koji su im interesi i mišljenja, ambicije i snovi.
Da mogu promijeniti jednu stvar u svom društvu, to bi bio poslijeratni mentalitet i podjele koje su njime asocirane. Moje je mišljenje da je to jedina stvar koja koči čitavu zemlju. Problem je da večina ljudi ne shvaća da ova zemlja ne može opstati ako se ne ujedinimo.
Moje je mišljenje da postoji samo jedna stvar koju omladina bivše Jugoslavije može, i mora učiniti. Bar 90% nas je čulo nacionalistička mišljenja i komentare od strane naših obitelji, a neki od nas su se čak počeli adaptirati njohovim mišljenjima. Ne smijemo napraviti iste greške s našom djecom, koja bi trebala biti učena o miru, toleranciji i razumijevanju, a ne o nacionalizmu i mržnji. No ipak roditeljevo usmjeravanje nije uvijek dovoljno jer djeca sama oblikuju svoja mišljenja i mentalitet, večinom pod utjecajem svoje okoline.
Stvar je u tome što su obrazovani u etnički podjeljenim školama. Zbog toga nemaju priliku upoznati osobu druge religije ili nacionalnosti te se postepeno izoliraju od svih koji su „različiti.“
Naravno, ovo je veoma komplicirana tema zbog mnogih razloga, ali po mom mišljenju nastavni planovi bi trebali biti ujedinjeni što je prije moguće jer će današnja omladina nekad voditi ovu državu i, ako se mrze, Bosna i Hercegovina će pasti još dublje u golemu rupu svojih problema u kojoj se utapa već posljednih 20 godina.
(izvorno na engleskom)